“Tko još lud ide u Tunis autobusom? Nisi čula za avion? Uvijek moraš sve naopako..“ bili su neki od komentara kada sam s oduševljenjem rekla da napokon idem u Afriku i to na svoju dream destinaciju!
Nakon naporne radne sezone prijateljica i ja smo se odlučile prepustiti turističkoj agenciji s zapanjujuće niskom cijenom aranžmana i ne zamarati se organizacijom putovanja kao što to inače radimo. Spakiraj kofer i mozak na pašu! Mislim da nismo bile ni svjesne koja nas avantura čeka.
Kako svi putevi vode u Rim,tako su se i dva autobusa na kat puna znatiželjnih putoholičara uputila iz Zagreba prema predivnom glavnom gradu Italije kojeg smo s našim vodičima brzinski razgledali.
Nezaobilazni KOLOSEUM,hram svih Bogova PANTEON,popularna FONTANA DI TREVI,nekadašnja žila kucavica grada-RIMSKI FORUM,romantične Španjolske stube na trgu PIAZZA DI SPAGNA te živopisni i meni osobno najdraži trg PIAZZA NAVONA na kojem smo napravile mali predah i upijale atmosferu grada. Rim naravno ima puno više toga za ponuditi ali bilo ga je lijepo ponovno vidjeti i ovako nakratko.
Stižemo do luke Civitavecchia,već kasnimo par sati radi nekih komplikacija putem a onda saznajemo da je uopće upitno hoćemo li se ukrcati na brod. Procedura traje vječno,kaos s putovnicama,kartama za brod,krivo ispisana prezimena itd..Sve u svemu,oni koji su sa sobom imali normabele dobro su prošli.
Nakon provjere prtljage ipak se uspješno ukrcavamo na naš Grimaldi no tek tada slijedi prava drama. Duljina plovidbe je trebala biti oko 20-27 sati i to ni ne zvuči tako strašno ako pola puta prespavate. Nitko nije spavao jer je bilo užasno nevrijeme i valovi su bili ogromni,neki putnici su povraćali,drugi su se molili a treći se opijali u baru da im bude lakše. Pojedini hodnici su poplavili,van nisi mogao izaći a dramine su se dijelile kao bomboni. Titanic 2 i nedaj Bože nikome. Čak nas ni zgodno osoblje na brodu nije uspjelo odvratiti od loših misli.
No kada smo idući dan izašli iz naših četverokrevetnih kabina pozdravilo nas je sunce i mirno more,kao da je sve ono bio san a uskoro i luka La Goulette koju smo s oduševljenjem dočekali. Izgledali smo kao da nas je poplava izbacila ali hej,nema veze-u Tunisu smo! Naravno,autobus nam je zapeo pri izlasku iz broda tako da smo još dva sata sjedili na kipućem asfaltu u luci čekajući da ga izvuku i pitajući se-hoćemo li ikad stići na odredište?
Nakon carinske kontrole dokumenata i prtljage koju smo iznosili i unosili nekoliko puta iz autobusa napokon krećemo u Hammamet koji je bio naša prva točka putovanja. Ni jadan vodič više nije imao komentara na ovako buran početak putovanja,trebalo nam je 2 dana i puno živaca ali uspjeli smo!
Stižemo ravno na večeru pa u SMARTLINE REGENCY HOTEL HAMMAMET utrčavamo kao čopor gladnih životinja te se nakon odličnog obroka na terasi hotela napokon chekiramo i mijenjamo novac u tuniški dinar koji se inače ne smije iznositi iz zemlje. Savjet je bio da nam ne treba puno jer su izleti,hrana i suveniri povoljni ovdje a sve ostalo nam je ionako plaćeno. Bili su u pravu,ovo je bilo najjeftinije putovanje ikad!
Internet je u hotelima slabo radio jer smo ga preopteretili tako da je postojala mogućnost kupnje sim kartica koje je nabavio lokalni vodič.
Sobe su lijepe i prostrane a balkoni s pogledom na bazen ili lounge bar gdje smo se svaku večer opuštali uz veseli hotelski program koji su pripremili za nas te uz tuniško pivo Celtia. Naravno da smo im pokazali kako se kod nas tulumari do jutarnjih sati.
Alkohol se inače ne prodaje ni ne konzumira svugdje,postoji posebna prostorija u većim supermarketima gdje ga možete kupiti,jedan takav smo pronašli smo u glavnom gradu Tunisu. U hotelima najčešće imaju u ponudi već spomenuto pivo,njihovo tuniško vino Haut Mornag ,rakiju od smokve Boukha ili koktele.
Lijepo su se brinuli o nama,krasni su domaćini i od velike pomoći što god zatrebate a većina zna dobro engleski tako da nije bilo nikakvih problema. Naravno da im je jako drago ako naučite pokoju riječ arapskog,onda će vas tek tretirati kao kraljicu. Mi smo se baš tako i osjećale tijekom cijelog putovanja.
Vrijeme je za naš prvi izlet. Drevna KARTAGA.
Autobusom dolazimo ispred katedrale zvane Akropolium a dok vodič kupuje karte za ulazak u muzej i ruševine mi žene naravno trčimo na štandove i kreće cirkus oko cjenkanja. Osobno nisam baš spretna s time i uvijek mi bude neugodno ali moja prijateljica je postala pravi ekspert tako da do kraja putovanja nismo imale problema. Također,cjenkanje je dio njihove kulture i zapravo se smatra nepristojnim ako ne pokušate bar malo sniziti cijenu.
Prošetali smo među ostacima stare Kartage s čijeg vidikovca imate prekrasan pogled na Tunis. Ovaj arheološki lokalitet upisan je 1979.godine na listu UNESCO-ve svjetske baštine. Prema legendi osnovala ga je kraljica Didona u 9.st prije Krista. Nekada najbogatiji fenički grad čija je vojna luka iskopana u obliku potkove danas se smatra arhitektonskim čudom antike.
Kartaga je nažalost uništena nakon tri Punska rata protiv Rimljana a nakon što su je srušili,podigli su novi grad na istome mjestu. Citadela Byrsa,Antoninove terme,mali amfiteatar,rimski forum i groblje su samo neke zanimljivosti koje možete vidjeti ovdje. Sada dok ovako šetamo možemo samo zamišljati kako je život ovdje izgledao prije više od 2000 godina.
Pored muzeja se nalazi već spomenuta katedrala Saint Louis iz 19.st posvećena francuskom kralju Luju IX. U njoj se ne održavaju mise već javni eventi i koncerti klasične i tradicionalne tuniške glazbe.
Nakon Kartage uputili smo se u plavo bijeli gradić SIDI BOU SAID koji je uz pustinju definitivno najveća atrakcija u Tunisu.
Zovu ga još i “afrički Santorini” i apsolutno nas je oduševio. Uz činjenicu da je bilo 40 stupnjeva i da se do njega penjete uzbrdo,gore dolazimo kao dvije zapuhane crvene rajčice ali grad nas osvaja na prvu. Neopisivo je šarmantan i živopisan. Nisam znala koji prije detalj uslikati,što prije pogledati..
Osim po svojim bojama poznat je po mnogobrojnim šarenim vratima. Kažu da morate pronaći “svoja vrata”, primiti kvaku ili pokucati jer vam to donosi sreću i svakako ćete se opet vratiti u Tunis. Sve je puno cvijeća,malih šarenih kafića i restorana iz kojih vas mami miris janjetine i šafrana a na svakome koraku netko prodaje ili vam poklanja stručak jasmina koji je jedan od simbola Tunisa.
Naravno da nismo odoljele svim tim mirisima te smo se odlučile počastiti ručkom u jednome od restorana i probati taj čuveni tuniški kus-kus. U njihovoj kuhinji prevladavaju začini kao što su harissa,kurkuma,curry,šafran i crvena paprika.
Jela su dosta neslana ali ljuta,ukoliko želite blažu verziju morate naglasiti prilikom naručivanja da izostave ljutu harissu. Kus kus je žitarica koja se kuha na pari i poslužuje u raznim varijantama-s povrćem,piletinom ili janjetinom.
Za predjelo se obično poslužuju masline u harissa umaku i razne lepinje,maslinovo ulje i sirevi ili popularno tijesto punjeno tunom i nadjevima koje se zove Brik. Također me oduševila neka njihova verzija gulaša s povrćem i janjetinom a poslužuju ga čak i za doručak.
Što se tiče deserta možete pojesti popularne palačinke s marmeladom od datulja ili smokava,fini sladoled ili se zasladiti baklavom. Mi smo uživale u svježe cijeđenim sokovima od nara,jagode i naranče a popularno piće je i citronnada od limuna.
Nakon šarenog Sidi Bou Saida požurili smo nazad u hotel ne bi li uhvatili zalazak sunca na plaži u Hammametu koja je samo nekoliko metara od našeg hotela.
Uskočili smo u toplo more kao mala djeca,igrali se s tvorevinama od morske trave nalik na kiwi i mazili deve koje šetaju plažom a ja sam uz glasne valove zadivljeno gledala zalazak sunca kao da ga prvi puta vidim i uživala u svakome trenutku.
Navečer su nas domaćini počastili pićem i trbušnim plesom a čak su se ponudili da nam pripreme “noćni doručak” pošto prema pustinji krećemo već oko 3 ujutro. Većina ekipe nije ni oka sklopila jer su se pokušaji karaoka orili hotelom. Pa tko je došao spavati,zar ne?
Idući dan bio je rezerviran za grad Tozeur i pustinjsku oazu,vožnju jeepovima,set filma Star Wars te slano jezero Chott El Jerid ali i dugu vožnju do pustinje.Pa krenimo redom.
TOZEUR je mali gradić kojeg krasi specifična žućkasta opeka na kućama. Prošetali smo centrom grada-tržnicom i medinom,razgledali ručno rađene tepihe i suvenire te probali datulje.
Pošto nas je bilo skoro 200,zamislite koliko džipova je čekalo da nas dovezu do pustinje.
Naš vozač je bio i vodič s odličnim znanjem engleskog te je sa velikim strpljenjem odgovarao na moje milion i jedno pitanje,vozio nas van uobičajene rute i napravio pravi photosession usred pustinje. Ispričao nam je da jako voli svoj posao i da mu nije naporno odrađivati i nekoliko ovakvih višesatnih tura na dan.
Naravno,ako ste zadovoljni s uslugama vozača,vodiča i osobljem hotela slobodno ostavite koji dinar kao znak zahvalnosti,dobro će im doći. Također,ako vam “uvale” pustinjsku lisicu ili neku drugu životinju da se slikate očekujte da će za to tražiti novac,ali ako im kažete da vas to ne zanima neće vas previše gnjaviti.
No vratimo se mi našoj turi. Nakon Tozeura dolazimo u pustinjsku oazu koja je nešto najljepše što sam vidjela,a kao veliki zaljubljenik u palme mojoj sreći nije bilo kraja. Tozeur je najveći izvoznik datulja a samo u ovoj oazi se nalazi oko 400.000 palmi datulja. Prošetali smo,osvježili se na malom vodopadu i kupili pustinjske ruže kao suvenir te krenuli dalje. Na ovome mjestu bih mogla biti danima,neopisiv mir i ljepota-jednostavno raj na Zemlji.
Sat vremena nakon i eto nas u pustinji. Njezino Veličanstvo-SAHARA! Ludujemo po dinama,puštamo tunišku muziku,vrištimo što od straha što od uzbuđenja i pravimo stotine fotografija i snimaka. Čak se i mojoj prijateljici koja se na početku bojala ove avanture jako svidjelo i sa velikim osmijehom i riječima hvale se pozdravljamo s našim vodičem.
Također obilazimo i filmski set Ratova Zvijezda tako da su fanovi van sebe od sreće. Mi smo se pak zabavljale trčeći bose po pijesku i hvatajući najbolje kadrove.
Zadnja postaja ovog aktivnog dana bilo je slano jezero CHOTT EL JERID na jugozapadu Tunisa,samo 150 km od Alžira. Prostire se na oko 5.000 četvornih metara i najveće je slano jezero Sahare. Veći dio godine ima vrlo malo vode i to samo u najnižim dijelovima a potpuno se napuni samo za velikih kiša. Njegova površina ima bijeli ili ljubičasti odsjaj a ljeti kada gotovo u potpunosti presuši javljaju se fatamorgane. Ružičasti plamenci također naseljavaju ovo područje pa ako ste sretni možda ih i ugledate.
Nakon isprobavanja da li možemo propasti kroz ovo jezero ili ne,krećemo prema hotelu LE MEHARI DOUZ. Smjestio se usred pustinje u Douzu koji se naziva “vratima Sahare” i koji je na mene ostavio najveći dojam iako smo u njemu nažalost boravili samo jednu noć.
Nakon večere mrtvi umorni krećemo na spavanje jer nas ujutro čeka jahanje deva i vožnja na quadovima. Sobe su divne iako nisu moderno uređene nego više tradicionalno te nema standardnih prozora ni balkona već malo udubljenje s mrežom da nas usred noći ne posjete pustinjske životinjice kao škorpioni,lisice,gušteri i slično.
Švedski stol je obilan,poslužuju tradicionalne tuniške specijalitete pa nam nije bilo dosta ni nekoliko tanjura koje smo natrpali hranom. Hotel je neopisivo lijep,okružen palmama, bazenom i vanjskim restoranom a sve to usred ničega. Teška srca ga napuštamo i krećemo se upoznati s glavnim akterima dana-slatkim devama.
Naše dvije prekrasne deve zovu se Azizi i Sultan,cijelo vrijeme se ljube i ne odvajaju jedna od druge. Kratko smo prošetale s njima i usput saznale neke zanimljivosti.
U grbama skladište mast pa mogu dugo biti bez hrane,popiju i do sto litara vode u samo 10 minuta a guste obrve i dupli red trepavica ih štite od pijeska. Mlade nose 13 mjeseci,žive i do 50 godina i mogu iznenađujuće brzo trčati. Da se mene pita,ostala bih s njima tamo danima koliko su mi se svidjele a mislim da ni njima nije smetala naša pažnja.
Ovaj dan u pustinji bio je nešto što sam dugo priželjkivala i čak nije bilo ni toliko vruće kako smo očekivali. S pijeskom u kosi i očima odmorile smo uz cijeđeni sok od nara dok su ostali iz grupe vozili quadove.
Postojala je i mogućnost jahanja konja ali taj dio smo preskočile iako je gospodin na konju izgledao kao da je ispao ravno iz 1001 noći,samo u puno zanosnijoj varijanti. Ta avantura se naravno plaća posebno i nije baš jeftino,vodič se šalio da pripazimo da nas ne odvede negdje nasred pustinje gdje će zahtjevati veću cijenu ili nas u protivnom neće vratiti nazad. Mislim da se mnoge žene ne bi bunile.
Prepuni dojmova krećemo prema MATMATI gdje nas u istoimenom hotelu čekaju s ručkom.
Ovaj mali gradić na jugu Tunisa najpoznatije je berbersko naselje. Berberi iz plemena Matmata najstarije su pleme na svijetu i prvi stanovnici Afrike koji su se pred napadima Arapa povlačili u planine bježeći od nasilne islamizacije. Područje u kojem su našli utočište i iskopali svoje prve podzemne trogloditne kuće nazvano je Matmata a jednu takvu smo imali priliku posjetiti.
Pitali smo se kako netko uopće živi ovdje i iznenadili se koliko su ove kuće izgrađene unutar planina zapravo velike. Imaju dvorište,dnevni boravak,kuhinju,ostavu i spavaće sobe. Znatan dio berbera danas se bavi poljoprivredom ,uzgojem ovaca i koza te tkanjem i lončarstvom. Nomadski berberi još se uvijek bave trgovinom prenoseći robu između udaljenih sela.
Vesela domaćica nas je lijepo ugostila sa svježe spremljenim lepinjama,maslinovim uljem,marmeladom i čajem a također nam je pokazala i tradicionalnu nošnju za vjenčanje koju su naši prijatelji iz grupe isprobali uz pjesmu i ples. Berberska boja je tamnoplava tako da smo u pustinji nosile baš takav šeš (maramu oko glave).
U Matmati smo kupili i ručno rađene suvenire, tuniške tradicionalne haljine i marame koje su nas oduševile te se popeli na poznati vidikovac ne bi li još malo upijali ljepote ovog mjestašca. Područje je poznato i po filmovima koji su tamo snimani-Star Wars i Engleski pacijent. Veoma zanimljivo iskustvo.
Nakon uzbudljivog i emotivnog dana dolazimo u treći te ujedno i zadnji hotel na ovome putovanju. PALMYRA GOLDEN BEACH nalazi se u Monastiru kraj zračne luke i već na prvome koraku zaključujemo da ćemo se ovdje zasluženo odmoriti.
Luksuzno je uređen i veći od prethodnih,s bazenom i plažom na samo nekoliko koraka od predvorja hotela.Doručak i večera se poslužuju u velikom restoranu s pogledom a imaju i bar te mali disko.
Nakon nekoliko aktivnih dana odlučile smo ostati u hotelu i chillati na plaži dok su neki suputnici otišli u razgled Velike džamije u KAIROUANU i EL JEM amfiteatra.
Palme,more,dobra glazba i koktel u ruci..to nam je trebalo! No već nakon nekoliko sati proradio je onaj standardni nemir i želja za još malo istraživanja jer-nisi svaki dan u Africi!
Oblačimo tradicionalne haljine i same odlazimo u centar MONASTIRA koji je svega 15ak minuta udaljen od hotela. Taksist je preslatki starac koji nam putem priča razne priče o gradu. Oduševljena sam koliko su svi u ovoj zemlji iskreno ljubazni.
U gradu smo prošetale uz tvrđavu Ribat u kojoj se nalazi muzej islamske umjetnosti a u blizini je i lijepo uređena marina.
Zatim smo se uputile do jedne veličanstvene građevine-mauzoleja Habib Bourghibe. Habib je prvi i obožavani predsjednik Tunisa a mauzolej se nalazi na najstarijem monaškom groblju Sidi el-Mezri. Krasi ga velika zlatna kupola,25 m visoki minareti i sve je ukrašeno autentičnom keramikom,mramorom i zlatom. Grobnica i muzej otvoreni su za razgled a ulaz je besplatan.
Velika džamija iz 9.stoljeća i Medina još su neke od zanimljivosti ovog grada. Medina se nalazi u modernom centru grada gdje turisti uživaju u restoranima,kafićima i shoppingu.
Lutale smo tako uskim uličicama i cjenkale se na mnogobrojnim šarenim štandovima a kada je zamirisala hrana bilo je vrijeme za pauzu. Neka mjesta ovdje izgledaju kao da jedete u nečijoj prljavoj garaži ali zato je hrana izvanredna. Vraćamo se site i sretne u hotel te razmjenjujemo dojmove s ostalima.
Slijedi najgori dio a to je pakiranje jer se ujutro krećemo nazad kući. Sva sreća da u hotelskoj suvenirnici prodaju i kofere jer to sve što smo mi žene pokupovale u ovih nekoliko dana nije imalo šanse stati u naše torbe. Iskreno mi je bilo žao našeg vozača koji se strpljivo borio s prtljagom,baš smo ga pretjerale! Da bude još gore,vodič uporno ponavlja kako nas najbolji shopping tek čeka zadnji dan.
Na večeri u hotelu zabavljala nas je trbušna plesačica te smo se svi zajedno opustili i popili vjerojatno sve što je bilo u baru. Nismo mogli vjerovati da se naša pustolovina bliži kraju.
Glavni grad Tunis bio je posljednja postaja. Prvo što smo vidjeli pri izlasku iz autobusa je gradsko kazalište i predivna rimokatolička katedrala sv.Vincenta de Paula. Tunis je dosta moderan i onako baš europski grad,kao da se uopće ne nalazi u Africi.
Prošetali smo do stare tržnice/souka koji se nalazi na samom ulazu u stari grad i na njoj možete kupiti mnoge predivne stvari. Gužva je bila velika i nismo imali nikakve šanse pratiti jedni druge jer već nakon druge ulice neznaš gdje si. Dućana i štandova ima na stotine,ne zna čovjek što bi prije gledao.
Ovdje većina prodavača nije bila raspoložena za cjenkanje a cijene su bile više nego u ostalim mjestima koje smo posjetili. No to nije spriječilo pola autobusa da se vrati s tržnice s nekoliko novih kožnih torbi jer izbor je zaista golem.
Od voća do zlata,tepiha,obuće i odjeće,sapuna,parfema i šarenog ručno bojanog posuđa..nema čega nema. Ako ste ljubitelji začina,ovo je također pravo mjesto za vas.
Miris jasmina namamio nas je u jedan sladak kafić usred souka gdje smo popile njihov čaj interesantnog okusa i promatrale ljude koji užurbano prolaze i prodavače koji dovikuju “Shakira,Shakira” za svakom plavušom koju vide.
Ispred tržnice se prodaje i razno voće a plod kaktusa kojeg vam očiste ima na svakome koraku. Za kraj tražimo arganovo ulje i naravno neki alkohol koji ćemo ponijeti kući ili popiti putem ukoliko se ponovi epizoda s brodom.
Stvarno smo bili atrakcija na ovome putovanju,dva autobusa na kat i horda glasnih Hrvata. Začuđeno su nas promatrali jer nisu navikli na ovakav tip prijevoza ni tako velike grupe u malim mjestima. Djeca su nam uzbuđeno mahala,policija se željela fotografirati..i premda ne pričamo isti jezik i nemamo istu kulturu,osmijehom i pogledom smo se savršeno razumjeli. Zaista divan narod i prekrasna zemlja.
Prenatrpanim autobusom stižemo do luke gdje se već psihički pripremamo na kaos oko ulaska na brod ali za divno čudo sve prolazi glatko i sva naša prtljaga prolazi bez problema. Uz suze i čvrste zagrljaje pozdravljamo se s našim lokalnim vodičima i nagrađujemo ih itekako zasluženim napojnicama.
U malene kabine na brodu Grimaldi lines odlazimo sa strahom da će uskoro početi jaki valovi. Ovaj put more nas je poštedilo i hvala mu. Spavamo kao bebe i budimo se idući dan skoro u podne,pijemo kavu na suncu,komentiramo sve što smo doživjeli u ovih 10 dana i već planiramo neke nove destinacije i druženja. Iz luke Civitavecchie dalje nastavljamo do Zagreba uz kraća stajanja.
Najbolja stvar na ovakvim putovanjima je to što osim što istražujete nova mjesta i kulture upoznajete mnoge zanimljive suputnike i stvarate nova prijateljstva.
I da odgovorim na pitanje s početka-možda i jesam luda ali sigurna sam da ovu avanturu ne bih mijenjala za ništa i vrijedila je svakog prijeđenog kilometra.
Još i sada čujem ono šuštanje palmi,osjetim miris jasmina i sanjam svoje prijateljice deve dok mi otvorena plava vrata koja vise na zidu govore da sam uvijek dobrodošla u Tunis.
Tunis je destinacija koja je puno više od all inclusive ponuda i ljenčarenja na plaži kao što ga često predstavljaju. Ima vrhunske hotele i odličnu gastronomiju ali nemojte se bojati istražiti ga i malo dublje,sigurna sam da će vas oduševiti i dirnuti u srce.
Romina Cingulin
Travel with Romina 