“Buongiorno principessa!”- odjekuje nečiji glas tek probuđenom šarenom uličicom i dok mi misli odmah polete u scenu filma La vita è bella, mahnem nazad veselim lokalcima i uz smiješak pomislim-“kako je lijepo biti ovdje!”
Divlji i autentičan. S kaotično romantičnim ulicama u kojima miriše espresso dom je strastvenih ljubitelja nogometa i najbolje pizze na svijetu. Dobrodošli u Napoli!
E sad,može vas dočekati raširenih ruku i uz najglasniju tarantellu pokazati vam sve svoje čari a možete se osjećati i kao nepozvan gost jer ipak,nisu svi stvoreni za gužvu,oronule fasade i “prljavštinu” no on hrabro i bez filtera pristupa svakome tko ga posjeti i nije ga previše briga sviđa li vam se ili ne.
Napulj je glavni grad talijanske pokrajine Kampanije,treći je po veličini nakon Rima i Milana s oko milijun,a u širem području s čak 4,2 milijuna stanovnika. Pored službenog talijanskog ovdje se govori i tradicionalni napolitanski jezik.
Do njega vas dijeli samo sat vremena leta i 30 eura Ryanairom iz Zagreba ako ugrabite ove najjeftinije karte. Smještaj se također može pronaći za 30ak eura na odličnim lokacijama. Preporuka za apartmane Hall Inn B&B.
Iz zračne luke do centra grada možete Alibusom (stanice su Piazza Garibaldi kod kolodvora Napoli Centrale i Porto u luci blizu dvorca,karta u jednome smjeru je 5 eura,vožnja traje 15-30 min) ili taksijem koji će vas ekspresno odvesti do odredišta za koji euro više.
Prvo smo se zapitali kako prijeći cestu u jednom komadu a onda smo već nakon nekoliko sati hrabro koračali shvativši da koliko god je promet totalno lud vozači vas spretno zaobilaze,posebice oni na motorima. Ipak,ako niste iskusan vozač čeličnih živaca ne bih preporučila rentanje auta. Vespa na talijanskom znači osa što je baš prikladno jer zujkaju svuda oko vas a trubljenje i galama im više dođu onako ritualno,ne nervozno.
Grad obiluje muzejima i znamenitostima,ima više od 500 crkava te ga je moguće cijelog obići pješice ali na raspolaganju su vam i autobusi,uspinjače i bicikli. Metro stanica Toledo uistinu je nešto jedinstveno i vrijedi je doći vidjeti makar se ne vozili metroom,cijena prijevoza je oko 1,20 eur.
Na štandovima crvene papričice koje donose sreću onome kome ih poklonite a u izlozima moderne mokasine i figurice Pape. Iz pekara se šire neodoljivi mirisi pa sjedamo na finu kavu i nekoliko “samo da isprobamo” slanih i slatkih delicija.
Pizza se ovdje jede za doručak,ručak i večeru,onako usput dok hodate gradom ili pak u popularnim restoranima. Najpoznatije su margarita i napoletana u bojama talijanske zastave koja se radi s rajčicama San Marzano uzgojenim na vulkanskim ravnicama južno od Vezuva i mozzarelom di buffala campana. Umijeće spravljanja napuljske pizze uvršteno je na UNESCO-v popis nematerijalne kulturne baštine.
Razgled započinjemo trgom Piazza del Plebiscito koji se nalazi u povijesnom centru grada. S jedne strane trga je Kraljevska palača koja danas služi kao muzej i u kojoj se mogu razgledati luksuzni kraljevski apartmani a nasuprot se smjestila bazilika koja svojom polukružnom kolonadom i kupolom podsjeća na rimski Panteon. Ulaznica za palaču,muzej i vrtove iznosi 15 eura.
Nekoliko metara od trga zaviriti možete u raskošno operno kazalište Teatro di San Carlo a pogled će vam skrenuti i na ulaz najpoznatije javne trgovačke galerije u gradu.
Galleria Umberto I podsjeća na onu u Milanu ali u ovoj je ipak manja gužva pa smo je s užitkom razgledali. Elegantno zdanje s impresivnom staklenom kupolom i prekrasnim mozaičkim podom popularno je mjesto za shopping ili pauzu od razgledavanja u stilskim kafićima,besplatna je i otvorena 0-24.
U obližnjem parku Villa Comunale može se pojesti odličan gelato iz slastičarnice Mennella pa šetnicom Lungomare stići do dvorca Ovo. Uz njega,još popularniji Castel Nuovo iz 13.st. očarati će vas pogledom na luku i kruzere uz zalazak sunca. Ulaznica je 6 eura.
Treći dvorac San’t Elmo nalazi se na brdu Vomero do kojeg možete kroz uske uličice i 414 stepenica ili uspinjačom s donje postaje Montesanto. Ulaznica u Castel je 5 eura i svakako preporučam. Mi smo do vidikovca ispustili dušu ali isplatilo se jer nam je cijeli Napulj bio na dlanu. Goethe je možda s pravom napisao-“Vedi Napoli e poi muori” (vidi Napulj i onda umri)
Još jedan izvanredan pogled na grad pruža se s aktivnog vulkana Vezuv koji je zaštićen kao nacionalni park. Do njega je najlakše doći vlakom Circumvesuviana a zatim organiziranim prijevozom do planinarske staze gdje posjetitelji mogu pješačiti do ruba kratera. Ture je najbolje bookirati online.
Nakon svih tih vidikovaca došlo je vrijeme i da malo “zavirimo” u tanjure. Teško je odabrati u koju trattoriju sjesti jer sve izgledaju odlično i sumnjam da je igdje hrana loša,ali ipak smo potražili kultno mjesto iz mog omiljenog filma “Jedi,moli,voli” u kojoj Julia Roberts otkriva čaroliju napolitanske pizze. Jer želje s bucket liste se moraju ispoštovati.
Riječ je o L’Antica Pizzeria da Michele koja na meniju ima samo 4 vrste pizze i cijena svake je 6 eura. Red za stol pratite kao u banci, prosječno vrijeme čekanja je od 20 minuta do sat vremena a za to vrijeme možete popiti koji Aperol u restoranima preko puta. Također možete uzeti i pizzu za van. Mislim da je teško opisati riječima koliko smo uživali u njoj.
Najstarija pizzerija u gradu Port’Alba datira iz 1830.godine a poslužuje i tradicionalnu tjesteninu te riblja jela. Također bih spomenula i Trattoriju da Nennella gdje se uvijek traži stolica više a uz gurmansko imate i ono zabavno iskustvo s konobarima koji plešu po stolovima i pjevaju najpoznatije talijanske hitove.
Imajte na umu da će vam se na svakome računu u restoranima naći coperto-neka vrsta usluge za stolom koja obično iznosi 1-2 eura po osobi,no to se ne smatra napojnicom.
Cijene kave,pekarskih proizvoda,pizze,tjestenine i namirnica u dućanima niže su nego kod nas a kvaliteta je neusporediva.
U starome dijelu grada (Centro storico) svakako vrijedi razgledati Duomo,katedralu koja plijeni velebnim interijerom. U nju je ulaz besplatan,dok se trezor i muzej naplaćuju.
Šetnja ulicom Spaccanapoli koja dijeli centar grada na dva dijela i Via Toledo koja ironično nosi ime po španjolskom gradu zbog sjetnog sjećanja na razdoblje kada su Španjolci gospodarili tim područjem mjesta su koja ne treba preskočiti jer su prepune obrtničkih radnji,kafića i crkvica u kojima je gušt s nogu pojesti popularne napuljske sfogliatele s rikotom,krafne San Giuseppe ili babà al rum poslasticu.
Na popisima za obilazak grada često je i arheološki muzej,jedan od najvažnijih u Europi. U njemu su izložene originalne skulpture,mozaici i predmeti iz Pompeja i Herkulaneja,kao i zbirka djela iz stare Grčke. Grci su u 7.st.prije Krista izgradili naselje Nea Polis,kojem Napulj duguje svoje današnje ime. Ulaznica za muzej je 20 eura.
Istražiti treba i podzemlje Napulja,pritom ne mislim da se pridružite poznatoj Camorra mafiji nego da prošetate podzemnim prolazima i katakombama. Napoli Sotterranea obuhvaća složene akvadukte koji su prije više od 2500 godina iskopani ispod grada a tijekom bombardiranja stanovnici su se ondje skrivali i napravili kompleks tunela. Postoje organizirane ture koje vas vode 40 metara ispod zemlje,cijena je od 10-15 eura.
Južnjački temperament osjeća se gdje god krenete,a iako lokalci ostavljaju dojam da vam glasno u lice kažu sve što vas ide ipak će s vama nakon toga sjesti i počastiti vas čašom vina bez obzira jeste li turist ili ne.
Zanimljivo je promatrati ih kako se uz snažnu gestikulaciju raspravljaju nasred ceste,kako radnik trgovine u kantu stavlja namirnice za nonnu s četvrtog kata koju ona povlači u stan da ne mora silaziti..kako za svaku utakmicu iznose nekoliko televizora u kafić tako da cijela ulica može gledati i kako svi zajedno uživaju u hrani te je nesebično vole podijeliti sa strancima. To je neki drugi svijet,ali osjećam se u njemu kao svoj na svome.
I šećer na kraju. Neki kažu najopasniji,a ja kažem najzabavniji dio grada-Quartieri Spagnoli iliti Španjolska četvrt.
Kako je divno šetati ovim uskim i muralima oslikanim ulicama u kojima osjetiš onaj pravi duh grada. Crkva u sklopu koje su pekara i zlatarna,motori koji se popravljaju u radionici dok na radiju svira Felicità a gospođa u piđami i viklerima na glavi komentira jutarnje vijesti sa susjedom i poziva vas u svoj širom otvoren dnevni boravak na kavu. Sophia Loren zavodljivo vam se smješka iz mnogih kutaka,po glavi kaplje voda iz odjeće koja se suši na konopima, svi jure na skuterima tolikom brzinom da i slike s brojnih uličnih oltara lete na sve strane. Ne znaš uopće gdje ideš ali nije ni važno jer u svakoj uličici postaješ sve sretniji.
Slijedili smo miris popularne pržene pizze fritte ali nas je doveo do malo većeg božanstva. Pogađate,riječ je o nogometu kojeg još nismo spomenuli a itekako je bitan u ovome gradu. Igraju ga svi-od djece na prašnjavoj cesti,do amatera i pravih profesionalaca a on je obavezna tema u svakom kafiću i frizerskom salonu kojih ima na stotine.
Diego Armando Maradona. Prvo on,pa Bog a onda sve ostalo-bar tako pričaju lokalci. Neprežaljeni argentinac koji je vrhunac svoje karijere ostvario u Napoliju krasi gotovo svaki zid u gradu a njegov mural u ulici Emanuele de Deo najposjećenija je lokacija. Vlasnica stana prozor kupaonice na kojem je nacrtana njegova glava rijetko otvara da mu ne sakrije lice jer on ipak “nadgleda” ovaj kvart i stotine fanova koji mu svakodnevno dolaze odati počast.
Napulj je toliko fotogeničan da morate ponijeti dodatnu bateriju za mobitel a ako poput mene nemožete odoljeti lokalnim tržnicama i kaosu boja možete prošetati i do Mercato di Porta Nolana koja je smještena blizu glavnog kolodvora. Za odjeću,torbe i obuću -Mercato di Poggioreale raj je “fejk” brendova i second hand ulova. Nema na čemu.
Večer svakako treba završiti u već spomenutoj španjolskoj četvrti gdje ćete najbolje proći s cijenama a usput se fantastično zabaviti. Porcije su ogromne a hrana preukusna. Ako se pak pitate gdje popiti piće,otkrili smo Cammarota Spritz bar u kojem se druže turisti i lokalci,u kojem nikada nema mjesta pa konobari donose raspale stolice iz susjedove garaže i koji bi se zapravo trebao zvati “daj rundu cijeloj terasi” jer je aperol spritz samo 1 euro. Toga stvarno nema nigdje.
Popularni Maradona spritz plave boje i čudnog okusa možda bolje preskočiti ali teško je odbiti vlasnika koji ga s ponosom priprema za vas.
Stvarno ne razumijem što je s ljudima koji ne vole ovaj grad,mi smo čitavo vrijeme tražili te najprljavije ulice i najneugodnije mirise a našli smo samo još jedan predivan kutak na svijetu u koji ćemo se prvom prilikom vratiti.
Sve navedeno obišli smo u dan i pol a iz Napulja je moguće otići i na nekoliko izleta. Vlakom do Rima,Sicilije ili pak do Pompeja, katamaranom do Procide,Ischije i Caprija ili na koji dan skoknuti do Amalfi obale i vidjeti romantični Sorrento i Positano.
A što vam je još potrebno za ovo putovanje? Udobna obuća,osmijeh na licu,dobar suputnik i nikako ne brojite kalorije-samo doživljaje,kojih ćete ovdje dobiti bezbroj. Forza Napoli,ciao i grazie!
“Tko ne voli Napulj,još mora naučiti voljeti život”
Romina Cingulin
Travel with Romina 